ponedjeljak, 04.06.2007.
Milanović vs HDZ i Bandić
Nakon Milanovićeve pobjede na izborima za predsjednika SDP -a oglasio se HDZ. Oglasio se na vrlo nizak i neprofesionalan način izravno podcjenjujuči sposobnosti mladog novoizabranog predsjednika. HDZ je očito imao namjeru svojim jeftinim trikom odmah u početku obeshrabriti Milanovića, ali samo su pokazali da je njihov strah velik. Njima bi zasigurno više odgovaralo da je pobjedio neki politički oportunist tipa Milana Bandiće s kojim će se moći trgovati i pregovarati iz kulisa.
I na sljedećim izborima mnogo veću štetu SDP - u i njihovom kandidatu može nanijeti povrijeđeni i poniženi ego M. Bandića nego dezorjentirani HDZ.
Tužno je da jedno mlado i perspektivno novo lice na hrvatskoj političkoj sceni uđe u viskoko društvo uz podmetanje noga, ali ako se uspije oduprijeti ovakvim smicalicama i preustroji SDP pokazat će da ima moć za velike dosege u skoroj budućnosti.
srijeda, 30.05.2007.
Mito, korupcija i kazna
Evo danas čitam u Večernjaku, da su bivšeg ministra za hranu i ljekove u Kini osudili na SMRT zbog primanja mita. Što se zapravo dogodilo? Čovjek je primio 650 000 dolara da odobri prodaju lijekova koji su štetni za zdravlje. I da vjerovali ili ne osudili su ga na smrt.
Što bi se dogodilo da samo svakog 5. koji primi mito kod nas osude na 10 god zatvora imali bi više zatvora nego hotela. Naši političari se stalno razbacuju frazama borba protiv mita i korupcije , a zapravo su oni najveći pronevjeritelji. Kako da očekujemo da sebi uzimaju iz usta kruh da bi nekome od nas bilo bolje.
Ne predlažem da uvedemo ovako drastične kazne za naše tajkuniće, ali nešto bi se moralo pokrenuti inače ćemo ostati na marginama Europe. Možda i Kina uđe u EU prije nas. Kad bi uveli smrtnu kaznu za ovaj tip prijestupa vrlo brzo bi porastao standard ali bi nam se broj stanovnika naglo smanjio.
ponedjeljak, 28.05.2007.
Milan Bandić - gdje mu je kraj
Ovaj post pišem potaknut nedavnim otkrićem Bandićevog F1 podviga, kada je od Međugorja do Zagreba došao za samo 6 sati, što je čitav sat manje nego što je teoretski moguće poštujući prometna ograničenja. I što je najgore on je i nakon čvrstih dokaza iznijetih od strane novinara bahato i drsko odbijao raspravu o tom pitanju sa stavom JESAM I ŠTA MI MOŽETE.
Njegov prometni prijestup je zapravo samo svojevrstan uvod u čitav niz arogantnih i često protuzakonitih postupaka cijenjenog nam gradonačelnika. Dovoljno je spomenuti incident sa Cvjetnim trgom pa da se svi sjete njegovih nacionalističkih izjava upučenih pravoslavnom svećeniku koji se drznuo " njemu soliti pamet u NJEGOVOM gradu ".
I eto sad se postavlja pitanje s obzirom da je Milan Bandić >tako drzak i arogantan kao gradonačelnik Zagreba kolika bi šteta bila da se u njegovim rukama koncentrira još veća moć u njegovim rukama u vidu premijerske pozicije ili mjesta predsjednika SDP - a. Vrlo je vjerojatno da bi do izražaja još više došla njegova diktatorska priroda.
Na mjestu predsjednika SDP -a bi najveću štetu mogao donijeti ionako već narušenoj reputaciji ljevičarske stranke kao jasno kapitalistički nastrojen nazovi-političar iliti ga BOSS. Ali zamisli te štetu koju bi mogao napraviti M.B. da postane premijer. Jedino što mi pada na pamet je da bi nas vratio u poziciju u kojoj smo bili za vrijeme Tuđmana. Opet bi postali crna rupa Europe sa čijim mafijaškim vrhom nitko ne bi htio imati posla, ali bi zato Dinamo možda opet igrao ligu prvaka.
Nastupa era profitera i rapidno stasa hibridna klasa na pola puta selo grad!
srijeda, 16.05.2007.
Kako splitske vlasti pljačkaju ili Nije žvaka za seljaka
Nakon otvorenja splitske rive na dan sv. Duje samo smo čekali prve probleme. I eto dočekali smo ih. Ako sad zanemarimo da veliki dio Spličana iz dubine duše prezire svemirskii izgled svoje nove rive, problem se javio u vidu najma objekata na istoj i propisa o njihovom uređenju. Problem je zapravo u tome što splitske vlasti propisale dizajn stolica i stolova koje se smiju koristiti u uređenju štekata da ne bi narušavali izgled novoizgrađene rive. A da stvar bude i gora ti štekati su toliko skupi da ugostitelje tjeraju u bankrot. No na pritužbe, vlasti u Splitu se brane da je to tako u Europi tj da se moraju poštivati određena urbanistička pravila. Ali oni ne spominju da u toj Europi gradovi ugostitelje ne tjeraju na prosijački štap već da investicije idu u obrnutom pravcu.
Ali kako to kod nas obično biva ugostitelji su spremno zaštitili sebe.A koliko će im obrana biti djelotvorna to ćemo još vidjeti. Najavili su ekstremno povećanje cijena ( kava 20 kn ) u svojim kafićima kako ne bi bili na gubitku. I eto opet najdeblji kraj izvuče običan čovjek koji bi popio kave na rivi i malo uživao u proljetnom suncu.
I na kraju opet se ispada da što se više guramo u Europu to je očitije da smo Balkan.
ponedjeljak, 14.05.2007.
Želimo li Europu u svom dvorištu
Kako se bliži početak predizborne kampanje sve mi je jasnije da ćemo opet morati slušati suluda obečanja očajnika željnih vlasti. Nudit će nam milijune radnih mjesta, siguran ulazak u EU, a možda nam čak neki od njih ponudi i da nam opere auto za vikend u zamjenu za glas. Ja sam siguran da npr. Sanaderu ili Đapiću ne bi dao da mi peru auto čak i da ga imam, ali šta je onda sa vodstvom prema Eu. Koliko nas to uopće želi? i oni koji žele pod kojim uvjetima to žele?
Mislim, čemu gubiti dostojanstvo i nesmiljeno se uvlačiti birokraciji u skupim odjelimada bi nam oni dopustili da prihvatimo hrpu pravila koja nam idu na štetu, preuzmemo njihov otpad i obvežemo se da ćemo kupovati njihove bolesno skupe proizvode, za uzvrat za sitniš koji će nam dati i koji ćemo smjeti trošiti kako oni kažu.
Mnogi će reći da sam euroskeptik, ali meni još uvijek nije jasno zašto naši političari na silu žele od Hrvatske napraviti drvenu marionetu čije će se konce vući iz Rima, Londona ili eke druge EU metropole. Da se razumjemo, ja nisam protiv ulaska u Europu, ali sam protiv toga da se to dogodi sad ili za 2 -3 godine. Logičnije mi zvuči da osposobimo gospodarstvo za ravnopravnu borbu na tržištu, pa tek onda kad budemo spremni braniti se, dopusimo Europi da nas pozove k sebi. Sad ćete sigurno reći da ovo nijemoguće, ali kad bi počeli razmišljati o tome, a ne o novim taktikam dodvoravanja Europskim moćnicima možda bi i našli način.
srijeda, 09.05.2007.
Ubija li Zagreb Hrvatsku
Svima je već dosta priča o sve većem jazu imeđu Zagreba i ostatka Hrvatske, o tome kako Zagreb buja nesmiljenom brzinom, a ljudi bježe iz slabije razvijenih i ruralnih krajeva. Jasno je da je utjecaj naše metropole odavno prejak i da ozbiljno narušavapopulacijsku ravnotežu u državi. Također je jasno da takva centralizacija ne koristi nikome, ni glavnom gradu koji se guši u vlastitom smradu i stenje pod sve većim brojem pridošlica, a ni ostalim krajevima Lijepe naše koji gube radno sposobno stanovništvo. Ako pogledamo razvijene europske, a i svjetske zemljeuočavamo da je ravnomjeran raspored stanovništva usko povezan sa uspješnim razvojem zemlje ( uz neke izuzetke kao npr. Francuska ), jer ta populacijska raspršenost omogućava gospodarsku širinu.
A ako je to tako i ako to uzmemo kao bitan problem, onda se postavlja pitanje zašto država nešto ne učini. Zašto se ne napravi dugoročan plan ujednačenijeg razvoja?
Za početak bi, mislim, bilo dobro da se kvalitetnije tj. ravnomjernije i poštenijeraspodijeli novac, jer ovako kako je sad jednom Hrvatu koji ne živi u Zagrebu i njegovoj okolici se čini da metropola financijski isisava život iz ostatka države. Na ovu tvrdnju će zasigurno biti primjedbi, ali u svakom slučaju postoji niz primjera koji govore njoj u prilog.
Po meni najbolniji i najočitiji primjer je raspodjela novca od turizma. Na tom primjeru možemo vidjeti da gradovi i općine sa priobalja mnogo više daju u državnu blagajnu nego što im se vraća natrag. To je najlakše prikazati brojem škola i sportskih objekata koji se grade u našem glavnom gradu i u ostatku Hrvatske. Taj broj je daleko u korist Zagreba. Ali nebi ni to bio toliki problem da se taj novac teško zarađen negdje drugo brutalno ne rasipa.
Npr.izgrađena škola u Zagrebu istih kapaciteta i gotovo istog nacrta kao i nova škola u Zadru, ali za tri puta više novaca.
Ili pak 40 milijuna kuna poklonjenih N.K. Dinamu ( grad Split N.K. Hajduku donira 1,2 milijuna kuna )
Ovakvih primjera ima mnogo, ali nitko ne reagira na to iako je taj novac mogao biti mnogo bolje utrošen.
E pa sad, jedino se možemo zapitati zašto se to događa? Zašto se to dopušta i zašto se ništa ne promijeni? Odgovor može biti u tome ili da je Milan Bandić toliko moćan da svi plešu kako on svira ili su ljudi koje biramo nesposobni učiniti nešto konkretno.
Na ovo pitanje zbilja ne mogu odgovoriti, ali svakako će se nešto morati promijeniti, jer će ostatak Hrvatske, bar se nadam da hoće, uočiti da jaše na njihovim leđima.
A ako se to ipak ne dogodi metropola će ostati oaza u pustinji, ali onda ćemo se pitati gdje je nestala Hrvatska ! ! !
srijeda, 18.04.2007.
Smjena ceneracija u SDP - u
Ostavka Ivice Račana u ovom trenutku i nije neko iznenađenje. Možda se čak na to trebao odlučiti i ranije s obzirom na prirodu bolesti od koje boluje ( bilo je jasno da se neće vratiti politici) i na to da smo u izbornoj godini. Ovako se u SDP - u mogu samo nadati da im njegov odlazaka neće previše utjecati na popularnost,te moraju biti vrlo pažljivi u odabiru novog predsjednika, jer nije lako nasljediti nekoga sa takvom karizmom i političkim utjecajem.
S obzirom na kadar koji SDP ima, gotovo će sigurno zadržati određenu popularnost, no pitanje je koliko će se brzo uspjeti konsolidirati i pripremiti za izbore.Ako to učini dovoljno brzo, odlučno i uspješno SDP bi mogao na krilima promjena otvoriti novu eru u hrvatskoj politici.Glasaj/Prijavi ovaj tekst na:
hr.digg
Može se pročitati i na: http://www.pollitika.com/
Ima li smisla izaći na izbore
Nadolazeći izbori su me potakli da se osvrnem na političku scenu u Hrvatskoj. I nakon kraćeg razmišljanja o tome što se zapravo promijenilo u posljednjih desetak godina, zaključio sam da i nije bilo nekih bitnijih pomaka. Što bi značilo da i nije previše bitno tko će pobijediti na izborima, jer su i danas na političkoj sceni isti oni ljudi koji su tu bili i prije desetak godina. Činjenica je da su manje - više svi oni imali priliku participirati u vlasti, a ništa konkretno nisu napravili. I kakav zaključak se može izvući iz toga? Ili da su naši političari nesposobni ili da su svi oni zapravo u istoj ekipi i da pucaju na isti gol, samo im na leđima piše drugo ime stranke.
Moje je mišljenje da je ovo drugo bliže istini. Na takav stav me navode članci u novinama u kojima se spominje koaliranje radikalnih desničara sa nekim liberalnim strankama ili pak koaliranje HDZ - a i SDP - a na lokalnoj razini.
Očito je da su hrvatskoj politici potrebni novi ljudi sa novim idejama koji neće biti zaraženi željom za isključivo vlastitim profitom, nego će biti spremni težiti ostvarenju konkretnih političkih ciljeva.
Dok god se to ne dogodi, za kvalitetu života prosječnog glasača u Hrvatskoj će biti nevažno koga će zaokružiti na svom listiću.
Ovaj post možete pročitati i na http://www.pollitika.com/
